Haložani i Zagorci

 

Ljudi obiju pokrajina vrlo su slični, više nego što se to na prvi pogled može primjetiti. Razlikuje ih govor, koji nakon dužeg slušanja i nije toliko različit. Kao što je mnogo sličnosti u njihovu govoru isto je tako i na drugim područjima njihovih života.

Tipičan, čvrst karakter s velikom mjerom inata, s jedne strane, i s velikom dobrodušnošću, s druge strane, čini Haložane i Zagorce posebnim.

Svoj kraj još uvijek teško napuštaju, navezani su na svoju mrvu zemlje, povezani sa prirodom, još uvijek bogobojazni i vjerni. U proteklom razdoblju, mnogi su morali zbog ekonomske krize poći trbuhom za kruhom, što je bio jedan od najtežih i najdužih korak u njihovom životu. U svijetu su se dobro snašli, jer su sa sobom donijeli svoju radišnost koja je doma bila nužna i poštovana odlika.

Većinu svojega života podredili su borbi za kruh, što im je s druge strane izgradilo i duhovni život. U obje je pokrajine do današnjih dana ostalo zapisano mnogo narodnih pjesama, koje su pjevali pri radu, a isticale su jedan oblik opuštanja i zabave.

Običaji (maškare, martinje, pjevanje na Sveta Tri Kralja…), događaji, zastrašujuće priče o vješticama i razbojnicima govore o čovjekovim strahovima i ovisnosti o prirodnim silama i povezanosti sa prirodom.

U posebnost ručne izrade zasigurno spada lepoglavska čipka – ljepota i čarolija, koju su prije nekoliko stotina godina započeli pavlini. To je nježna čipka od lanene ili pamučne niti, koja se izrađuje na okrugloj i tvrdoj podlozi s parnim brojem drvenih dedeka ili bataka. Čipka nastaje na nacrtanoj podlozi, a niti se isprepliću tako da se reljefno podudaraju s obrisima motiva. Motivi su uglavnom životinjske i biljne tematike.