Povijest


Cijelokupno područje Turističke zone Haloze – Zagorje s arheološkim pronalascima govori o naseljenosti od najstarijega doba. Tu je pronađeno mnogo kamenih sjekira iz neolitika (od 5. do 2. tisućljeća pr. n.e .). Bogati ostaci su iz brončanog (1750 pr. n. e.) i iz željeznog doba (700 pr. n. e.) – iz halštatske kulture, iz latenske keltske kulture iz 4. st. pr. n .e. otkrivena su također staroslavenska groblja iz 8 stoljeća te temelji krščanskih crkava iz 9. stoljeća.

Najpoznatije arheološko nalazište na području Turističke zone je špilja Vindija u Donjoj Voći, u kojoj su pronađeni dokazi o čovjekovom životu od paleolitika.

U Općini Žetale i drugdje pronađene su kamene sjekire iz 1200. do 1000. godina pr. n. e. Do danas se očuvao manji dio pronađenih predmeta, dok je većina u muzejima.

Na području turističke zone vrlo je mnogo nalazišta iz rimskoga doba, jer se u blizini nalazilo rimsko mjesto Poetoviona, današnji Ptuj. Iz kasnijeg doba spominju se ratovi Zagoraca i Haložana s Turcima. Najpoznatije su priče o turskom razaranju staroga dvorca Vinica na Vinica bregu, te o grobu turske babice na Turškom vrhu.

Ispred Marijine crkve na Ptujskoj Gori nalazi se veliki prostor. Ondje je 1447. godine stolovalo niže sudstvo sa svojim trgovačkim pravilima, na što nas podsjeća stup srama – pranger, na koji su vezali varalice i grješnike kako bi ih javno ismijavali.

Na glavnom trgu u Vinici još se i danas nalazi pranger – stup srama s mjerom za žito iz 15. stoljeća, što dokazuje da je i Vinica bila trgovačko i sudsko središte. Vinica je postojala još u rimsko doba, a zvala se Vinea. Stari Rimljani su u kamenolomu kod Marčana vadili kamen »vinecit«, koji se lako obrađuje premda je izrazito tvrd. Od tog su kamena izgrađene mnoge crkve (djelomično i Zagrebačka katedrala) i palače u Varaždinu, Zagrebu i Beču. Kamen se i dan danas koristi za restauratorske potrebe. U dolini Jelovica kod Majšperka vadio se poseban pješčenjak, iz kojega su bile izgrađene mnoge kuće i palače sve do austrijskog Graza.

Nalazišta iz paleolitika te nalazišta pračovjeka – neandertalca u Donjoj Voći dokazuju da je zagorska i haloška pokrajina bila vrlo rano naseljena. Pronalasci iz kamenog i brončanog doba, keltski novac sa Turškoga vrha, rimsko ime Colles i mnogo toga drugog potvrđuje da je to bilo područje s ugodnom klimom, mnogo sunca, šumovitim obroncima, svakako ugodno za život. Povijesnih ostataka većih naselja nema tj. još nisu otkriveni, a najvjerojatnije ih nije ni bilo.

Neko su vrijeme Haloze bile pogranična pokrajina Pribinove Panonije, a 811. godine je Karlo Veliki potvrdio da su najistočnija pokrajina oglejskoga patrijarhata. Stalno pomicanje granica, održavanje na rubu između istoka i zapada, neposredna blizina rijeke Drave, te njezin prijelaz kod današnjeg Borla, čije ime ima isto značenje na nekoliko jezika, od Ptujske gospode preko ugarskoga kralja Matije Korvina i kasnijih vlasnika borlskog imanja, te ptujskih minorita, pokrajina Haloze a također i Zagorje preživjeli su mnoga burna, a i mirna stoljeća.

Free Joomla Lightbox Gallery